Blagoslov Hrvatske kroz Kostelice -
Hrvatska sportska velesila sto smo i
drzavnicki bez veleizdaje trebali[/font]
Jucer je Janica osvajanjem svoje
trece zlatne medalje u slalomu
dovela Hrvatsku na prvo mjesto
(!!!!!!!) ovog alpinskog SP-a, cime
je Hrvatska definitivno kroz jednu
blagoslovljenu i domoljubnu obitelj
Kostelic ostavila iza sebe sve
skijaske velesile, to je bas pobjeda
Davida nad Golijatom.
Nije Janicina velicina i obitelji
Kostelic samo u sportskim uspjesima
i ogromnoj nadarenosti, vec u
cijelom nevjerojatnom putu ove
obitelji od nicega stvoriti svjetske
sampione takoreci u obiteljskoj
produkciji oca A. Kostelic i njegove
supruge, sve ozljede nisu sprijecile
ovu najbolju skijasicu svih vremena
a tako prizemnu i normalnu, drago
Janicu da se uvijek vrati jos bolja
i svima jos jednom dokaze da njenim
sportskim kapacitetima ocigledno
nema kraja. Ona i njena obitelj su
veliki blagoslov nasem napacenom
narodu koji pokazuje i nasoj
mladosti i politici kako se ide kroz
zivot i da Bog nagradjuje vjerne,
postene i uporne.
Nevjerojatan uspjeh nevjerojatno
blagoslovljene obitelji Kostelic
cime je Hrvatska definitivno kroz
Kostelice postala skijaska velesila.
Toliko o tome koliko smo mali, ne
mozemo i kako se u EU moze samo kroz
veleizdaju, pljuvanje sam po sebi i
nasoj herojskoj odbrani od zadnje
fasisticke srpske agresije u Europi
itd. Toliko o tome koliko Hrvatska
nema izbora, Hrvatska je sigurno
bliza do toga da bude za 20 godina
velesila nego su to Kostelici prije
par godina bili svjetskom skijaskom
olimpu.
Pametnom dosta, hvala ti Boze na
ovoj divnoj sampionskoj pobjednickoj
obitelji, hvala divnoj Janici na
ovim trenutcima kada nas cijeli
svijet spominje i divi se obitelji
Kostelic i cijeloj Hrvatskoj skida
kapu kao sportskoj velesili koja sa
minimalnim materijalnim ulaganjima i
bez ikakvog sistema (drzavne podrske
itd.) stvara sampione u svim
sportovima od skijanja, plivanja,
borilackih vjestina, nogometa,
kosarke, rukometa, vaterpola,
atletike, jedrenja, stolnog tenisa,
bocanja itd. itd. Svijet je
svijestan nase iznimne nadarenosti,
samo toga nasi vladajuci
veleizdajnici nikada nisu bili
svjesni inace bi Hrvatska izbjegla
obe Jugoslavije, skinula Austriju i
Madjarsku 1848 s grbace (da nam je
bio jedan Gips umjesto Jelacica) i
imala danas oko 40 miliona
stanovnika i granicu na Drini sa
Bokom i Srijemom. Kostelici i nasi
sportski uspjesi potvrdjuju ovu moju
tezu da su Hrvati velik narod (od
sviju unistavani od vlastite
politike precesto izdan i prodan)
koji je svoju velicinu jos u sportu
zadrzao (koja nacija priblizne
velicine od 10-tak miliona) ima
priblizno toliko uspjeha u sportu.
Nijedna. Ni jedna Rusija nam nije
ravna, Velika Britanija izaziva
podsmjeh, Francuska isto tako.
Ima Boga i zato imamo drzavu kada to
svijet vise nije drzao mogucim kao
da Hrvatska ikada ima ovakve
skijaske sampione, nije kasno da
opet postanemo demografski i
politicki ono sto smo u sportu,
velesila i budemo svoji na svome.
Samo treba voditi svoju politiku kao
sto je to Kostelic radio, treba
vjerovati u sebe kao Kostelici,
naravno imati Blagoslov kao
1991-1995 i cijelo vrijeme u
ratovanju kroz povijest, treba
vratiti ogromnu iseljenu Hrvatsku
bar jedan dio i eto nas za 10-20
godina na 10-15 miliona naravno uz
dobru demografsku politiku i
slijedjenje vlastite vizije a ne
sluzenje drugima po kojima nas
najbolje ne bi bilo. Hrvati su i
ovako sila a zamislite gdje bi bili
da nas ima preko 10 miliona ili
20-tak sto bi bilo da nas nisu kroz
obe Jugoslavije unistili. Zasto se o
ovom svemu u Hrvatskoj suti,
razmislite sami.
Jos jednom bravo Janica, bravo
Kostelici, bravo za nasu vjecnu
nepobjedivu Hrvatsku!!
Sport
u Hrvata
Tesko je nabrojiti ili pokusati u
jednom uvodu nabrojiti sve („nebrojene“)
uspjehe hrvatskog sporta i hrvatskog
(nepobjedivog i nesalomljivog) duha.
Hrvatski uspjesi kako u ekonomiji,
vojnoj povijesti, kulturi,
umjetnosti, knjizevnosti tako i u
sportu imaju jedan zajednicki
nazivnik – sa malo se postiglo puno
i to najcesce bez drzavne
institucionalne potpore i sa
minimalnim uvjetima su se
producirali svjetski sampioni (paradni
primjer je obitelj Kostelic, Drazen
Petrovic, Goran Ivanisevic, Branko
Cikatic, Mirko Filipovic, Stefan
Leko itd. samo neke da napomenem) od
nogometa, kosarke, vaterpola,
rukometa, stolnog tenisa, kuglanja,
plivanja, atletike, veslanja, svih
mogucih borilackih vjestina (od
boksa, kickboxa, tajlandskog boksa,
karatea, tekvondoa, kunf fua,
nanbuda, juda itd.), tenisa itd. itd.
Nabrajam po intuciji a ne po
vaznosti ili prioriziranju pojedinog
sporta, samo da predocim u kolikom
omjeru je Hrvatska zaista velesila u
sportskom smislu (ili moja teza, da
je Hrvatska bas u sportu zadrzala
ono kao i prije na vojno-povijesnom
planu sto je kao drzava za kralja
Tomislava bila i trebala (uvijek)
biti da nismo imali na nasu zalost
veleizdajnike (kao i danas) koji su
prihvatili (bez ikakve potrebe i
posebno ne prisile jer smo vojno
uvijek bili sila a posebno za
Madjare) 1102. tudjeg kralja, a
odbacili svog, a to je velesila i
jedna ponosna i nepobjediva nacija
sa nesalomljivim (hrvatskim) duhom
kako to Veselica ovaj fenomen naziva
– hrvatski duh. Ovaj hrvatski duh na
osnovu kojega smo ostvarili i
nezavisnost i slobodu kroz uskrsnuce
hrvatske suverenosti 1990-1995
protiv svih relevantnih sila na
ovome svijetu (od JNA, te svijeta
koji nije htio znati za nas i
prepustio nas uz embargo na uvoz
oruzja do zuba naoruzanim Srbima za
veliko klanje da se stvori Velika
Srbija na nas hrvatski racun kao da
nam vec nisu drpili BiH, Srijem i
Boku ali kada die (zbog izdaje
hrvatskih komunista) onda Srbi idu
do kraja), a mi bez icega uz vjeru u
Boga i ljubav prema domovini i
slobodi) uz Bozji Blagoslov i
hrvatski (nepobjedivi) duh. Tada smo
znali reci NE svjetskim
manipulacijama i izmisljanjima, a
danas nam to fali kao zednom voda.
Iskreni hrvatski pozdravi
Posebni uspjesi hrvatskog sporta
Tesko je reci gdje smo najvece
uspjehe postigli od francuske bronce
na SP 1998 u nogometu, zlatne
medalje u rukometu na SP nedavno
(2003), olimpijskog zlata rukometasa
1996, kosarkaskog srebra na
Olimpijadi 1992 zlatnog sjaja zbog
dream Teama, vaterpolskog srebra na
Olimpijadi 1996, prve pobjede
Cikatica na K 1 u Japanu 1993,
profesionalne titule Mavrovica u
boksu nazalost samo europska, dlaka
ga je falila od svjetske u borbi
protiv Lewisa, pobjede Gorana
Ivanisevica u Wimbledonu sa Wild
Card, zlatne medalje najbolje
svjetske skijasice svih vremena
Janice Kostelic i njenog brata Ivice
zbog kojih je Hrvatska kroz jednu
vrijednu i nadarenu porodicu postala
alpinska velesila.
Ima i puno starih uspjeha u okviru
bivse Jugoslavije gdje su hrvatski
sportasi (od nogometa, kosarke,
vaterpola, rukometa, borilackih
vjestina, tenisa, stolnog tenisa i
svih drugih sportova, sve u svemu
sigurno sa najvecim udjelom
participirali (sudjelovali) u
najvecim sportskim uspjesima bivse
drzave, sada bi trebalo i to na sve
drzave po nekom kljuci ili paritetno
podijeliti a ne da se npr. uspjesi u
svim sportovima slijedjuju u krnju
Jugoslaviju danas Srbiju i Crnu Goru
(ali nasa diplomacija (cast
iznimkama) ne radi nista ni za bitne
teritorijalne i diplomatske teme (strateske
poput sirenja istine o hrvatskoj
odbrani od srpske agresije i
popravljanju imidza nakon 80 godina
kampanje protiv svega sto je
hrvatsko u okviru bivse
Jugodiplomacije) a kamoli da se o
sportu brinu).
Vise detalja mozete naci u zlata
vrijednom tekstu od Darka Zubrinica
koji je se potrudio da sastavi
pregled hrvatskih sportskih uspjeha
cak i od Hrvata iz emigracije zasto
ga treba posebno pohvaliti (hvala i
bravo Darko s moje strane i od svih
hrvatskih patriota).
Preostaje mi samo da zakljucim kako
je Hrvatska sportska velesila (jaca
od jedne Francuske ili Engleske) i u
sportu, kao i vojnoj povijesti smo
uvijek prenosili i pokazivali nas
ogromni potencijal koji na
politickom planu nismo nazalost
uspjevali realizirati (zbog
nedostatka drzave, a prije svega od
1945 zbog izdaje hrvatskih komunista
koji su nas uveli u drugu
Jugoslaviju u vlastitoj reziji i
zasto nitko nije odgovaro i
sudjelovali u svim mogucim srpskim i
cetnickim sirenjima lazi o
genocidnosti Hrvata i hrvatske
drzave).
Sport i politika
Hrvatski sport je najbolji
promicatelj nase jedinstvene
prelijepe Domovine ((pre)Lijepe
Nase) i ogledalo nasih ogromnih
potencijala od geografskih,
turistickih, geostrateskih,
kulturnih, ekonomskih, vojnih i
drugih koji nazalost od nasih
odnarodjenih drustveno-politickih
elita se dovoljno ne koriste na cast
hrvatskog naroda i hrvatske drzave i
umjesto da agiramo u svjetskoj
politici jer imamo sve od Boga (pogledaj
sportase i hrvatski duh) da budemo
svoji i samostalni a ne kolonija
nekih centara moci jer to ne moramo
biti, ali budimo jaki u vjeri u Boga
i hrvatsku slobodu/drzavu i ne mogu
nam nista svi ovi relikti proslih
polurobovskih vremena bivse Juge,
Austro-Ugarske i kojekakvih
asocijacija gdje smo puno davali a
malo primali. Sirite ovakve tekstove
o hrvatskih uspjesima jer da to
drugi imaju (pocev od kravate, takve
bogate povijesti i kulture, super
vojnika i vojnu povijest
jedinstvenih uspjeha hrvatskog duha)
cijeli bi svijet za to znao. A nasa
diplomacija kao da se stidi, reci
nesto onima koji imaju predrasude o
nama zbog svoje osobne
neobrazovanosti (povijesne) i
predrasuda koji su jos uvijek na
snazi u diplomatsko-politickim
etablishmentima o hrvatskoj (toleratnoj
i slobodoljubivoj) naciji a ne
fasistickoj (kao Srbi) kako su to
Srbi o Hrvatima u svijet sirili.
Nazalost u ovoj raboti ih je
pomagala i hrvatska jugodiplomacija
(nasa cuvena peta kolona) ciji
mentalitet i bivse komunjare/udbasi
jos danas drmaju hrvatskim medijima
i djelovima politike. Moj prijedlog
je da hrvatski diplomati svojim
stranim kolegama predaju jedan
primjerak „Kratki pregled hrvatske
povijesti za dummies (neobrazovane
glupake)“ da vide s kim imaju posla,
a ne da nas uce necemu sto smo mi
prije njih znali i zivjeli. Mi
krijemo svoje bisere, dok drugi
prodaju svoje sranje kao visoko
pozitivne stvari (sjetimo se samo
srpskog graha, kako moze grah biti
srpski?). A nasi jugodiplomati nisu
znali govoriti o hrvatskom (ne
jugoslavenskom orjunaska djubradi)
moru, hrvatskom psu dalmatincu,
hrvatskoj kravati (ovo se jos dan
danas nezna), ekscelentnoj hrvatskoj
vojnoj povijesti sto hvala Bogu puno
eksperata zna itd. itd. Danas to
nazalost ne radi ni hrvatska drzava
koja bi trebala osnovati ministerij
za otkrivanje i korigiranje krivih
navoda o Hrvatskoj u enciklopedijama,
turistickim vodicima itd. Ali to je
kao i danas Hag, kada dozvolis svi
idioti (kojima karakter i savjest ne
smeta) lazu i pricaju gluposti na
tvoj racun sto nasi petokolonasi,
Srbi i svi drugi nasi neprijatelji
onda u knjige uvode i tako stvaraju
jednu virtualnu ali s vremenom
priznatu (iskonstruiranu i
falsificiranu) stvarnost.
Zato, ne klonimo duhom i sirimo
istinu o sebi i svojim uspjesima, a
Hrvatska ce nadzivjeti sve ove
petokolonase (Mesic, Pusicka, Feral,
Nacional, Racan itd. itd.), zalosno
je samo da se toliko pogresno radi i
da se vrijeme nepotrebno gubi glede
promocije nase drzave, povijesti,
kulture a i sporta (sav potencijal
Lijepe Nase vapi za upotrebom), ali
siguran sam da ce biti bolje. Sport
je izvrstan politicki marketing i
trebamo se Bogu zahvaliti na takvim
sportasima koji nas od Kostelica,
Vlasic, Ivanisevica, Filipovica,
Leke i puno drugih, na najbolji
moguci nacin predstavljaju svijetu,
npr. jedan Mirko Filipovic je u
Japanu najbolji konzul Hrvatske
(zalosno je da Fokus naglasava u
jednog Fotonaglasku po mome sudu
skandalozno, Otkad SDP ljubim sve
borbe gubim sa slikom od Mirka kako
ga Randleman nokautira). Ako smo
Hrvati i posteni ljudi, onda se
treba uspjesima radovati a poraze
zaliti, a ne takva glupa i
primitivna retorika u duhu hrvatskih
podjela koje su nas ovdje dovele
(pocev sa 1102.). Hrvatski sportski
uspjesi danas su kao nekada i
ogromni i nebrojeni hrvatski vojni,
diplomatski (za druge zemlje)
uspjesi najbolji dokument i
svjedozba protiv hrvatske
veleizdajnicke i minimalisticke
politike koja non stop tvrdi nismo
mogli, mali smo narod (kao slogan
protiv nas: mala zemlja za veliki
odmor, dobro da nisu rekli da smo
saka jada), nismo imali izbora, a
sve su samo iskonstruirali u svojim
izdajnickim glavama slijedeci svoje
egoisticne odnarodjene interese
(sjetimo se 1102., sjetimo se 1848 i
hrvatskog spasavanja austrijskog
cara (vjerojatno kao hvala za
ubijanje Zrinskog i Frankopana i
istrebljivanje ovih dviju najvecih
hrvatskih plemickih porodica koje ce
nas kasnije skupo kostati glede
ozivljavanja hrvaske nacionalne
drzave i konsolidiranja hrvatske
nacije (ali ne jugoslavenski i
strosmajerovski), sjetimo se 1945,
sjetimo se neulaska u Banja Luku o
kojem se vise ne prica, pa ce opet
biti nismo mogli tj. nije se
dogodilo). Zasto nasa diplomacija ne
moze svijetu reci istinu o tome da
je na milione Hrvata ginulo i
iseljeno zbog skoro 500 godina
hrvatske odbrane slobode, vjere i
Europe od osvajaca iz Turske da bi
Europa imala mir (i da danas kroz
Hag pljuje po nama), sto bi sve
diplomate svijeta trebali znati ako
znaju citati. Ali koliko su ljudi
obrazovani ili nisu ukljucujuci i
diplomaciju bolje da ne pocimam o
tome (karijera i sposobnost znamo
kako to ide, lozinka veza i
poznanstvo, ne samo kod nas).
Treba siriti (sportsku i politicku)
istinu i objasnjavati umisljenim i
neobrazovanim stranim politicarima
tko smo i sto smo, a ne stalno im se
klanjati/uvlaciti jer oni nemaju
pojma ni interesa da upoznaju nasu
povijest, isttvarne prihrvatskog Titu za
odlucno NE kada se lome nasi
interesi i laze protiv nas, a nasi
to nazalost sve uvazavaju (pa cak i
takve optuznice iz Haga). Bilo bi
lijepo kada bi se u borbu zastite
istine i prikazivanja u svijetu
hrvatske patnje koja iskljucivo
dolazi od (volonterskih i
entuzijastickih) hrvatskih
pojedinaca, grupa ili udruzenja u
domovini i svijetu te njihovih
prijatelja bilo potpomognuto i od
institucija hrvatske politike
(posebno diplomacije) koji su za ovo
placeni, a ne da pljescu kada Hag,
Srbi i drugi pljuju po nasim
zrtvama, povijesti i protiv istine i
Boga.
Tomislav Kralj,
dipl. ekonom i politicki analiticar
Frankfurt a.M.
